Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM

Hoće li se ujediniti srpski antiglobalisti?

Komentari (36) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 subota, 04 septembar 2010 13:57
Plodovi gneva
Hasta siempre!
Preporuke:
0
0
2 subota, 04 septembar 2010 14:41
rasejanje
cela evropa koja misli antiglob. je ujedinjena kod nas je to retrogardni proces jer nas vode bahati,siromašni duhom i pre svega nerazumni ljudi kojima je najveća čast da pomogne jakog da bude još jači. zapravo mi imamo sada prvo moralne probleme, mi smo u ovoj kaljuzi koju su nam spremile političke elite svih usmerenja, izgubili osećaj morala, a kada se izgube vrednosti i kada vam sve postane isto onda nije ni čudo da preovladava svest kako se ne treba suprostavljati, kako smo mi mali, slabi, nejaki razdeljeni i td asve u interesu ne talasanja kako bi ova vlast ostala večno jer zaboga samo oni pametno vladaju!
Preporuke:
0
0
3 subota, 04 septembar 2010 14:51
Rade Tot
A da li mlada Rumunka u Beogradu ima slične poglede sa mladom Mađaricom iz Varaždina? Ili Gorankom iѕ Niša? Da li mlad Hrvat iz Beograda ima slične poglede kao mlad Srbin iz Zagreba? Zašto se podrazumeva da političko delovanje mora biti nužno nacionalno (pride, da je antiglobalizam jedina realizacija nacionalnog političkog delovanja -- razmislite malo o tome?) Zašto se ne bi lepo manuli antiglobalizma i sličnih izama i okrenuli se stvaranju države u kojoj ima mesta za sve i kojoj svako može da se ostvari?
Preporuke:
0
0
4 subota, 04 septembar 2010 17:32
Jasna
Jasno je da nema vise podele na levicu i desnicu,postoje samo politicke stranke,pokreti,organizacije i pojedinci koji bi da sluze Imperiji zla i krupnom kapitalu,kao i da se malo ,ili malo vise okoriste o njega(zavisno od toga koliko joj sluze,tj zavisno od toga koliko su u mogucnosti da joj sluze) i oni koji su protiv.
Preporuke:
0
0
5 subota, 04 septembar 2010 18:26
Vladimir Dž
Da bi neka partija u Srbiji bila prava anti-globalistička partija, mora u svom programu da ima kao težište reformu monetarnog sistema koje je zapravo izvor snage globalizma. Ako je nešto “anti” onda mora da se zna koja je izvorna snaga i oruđe kojim se protivnik rukovodi. U ovom slučaju je novac bez pokrića koji se plasira u neko društvo i u kooperaciji sa “nosiocima vlasti“ vrši porobljavanje društva preko duga.

Sam fenomen globalizacije, gledajući spolja, nije nastao na pravoj i evolutivnoj potrebi pojedinih naroda da se združe radi lepšeg zajedničkog života. Ne, on je nastao na vekovnoj težnji finansijske elite i aristokratije da dominira celim svetom. Njihov mehanizam delovanja je u dubokoj pozadini, a aktuelne političke partije su tu da budu samo maska stvaranja privida da navodno postoje nekakva levica ili desnica – kad u stvarnosti postoji samo kontrola svakog pojedinca. Zvanične partije će se smenjivati, ali moć ostaje u rukama onih koji kontrolišu mašinu za štampanje novca.

Bez jasnog saznanja da ovako funkcioniše svet već vekovima, svaka navodno anti-global partija će biti samo u službi dezavuisanja. Sloboda dolazi od ekonomskih sloboda, a bez slobodnog novca kojeg narod kontroliše – nema ni slobodnog naroda. Čak šta više, stvaranjem veštačkih oskudica, kao sada, narod se davi u beznađu i depresiji do njegovog isčeznuća. Ako želite da razumete o čemu pišem, toplo preporučujem da pogledate dokumentarni film koji sam preveo Gospodari Novca na Youtube.

"Problem koji se gomila vekovima i oko kojeg će biti borbe pre ili kasnije, jeste narod protiv banaka" ~ Lord Acton, Engleski istoričar.
Preporuke:
0
0
6 subota, 04 septembar 2010 19:10
Dejan P.
Svi problemi su poceli i nastavljaju se jos zesce padom morala i svih tradicionalnih drustvenih vrednosti koje su vekovima unazad krasile Srbiju.One su danas proglasene za stetne i retrogradne od strane otudjene,antidrzavne i anacionalne klike na vlasti i,toboze,smetaju Srbiji da udje u drustvo "civilizovanih" zemalja.Shodno tome,treba poceti sto pre sa rehabilitacijom tih vrednosti,a svako od nas neka definise u svom zivotu sta mu je vaznije:"brdo para" u okupiranoj i obesmisljenoj banana-republici ili skromniji zivot u drzavi koja ima svoju stvarnu nezavisnost i gde narod na izborima bira onu stranku i pojedince koji ce zaista sluziti i predstavljati narodnu volju.Stvar je samo u tome da mislimo svojom glavom i da zaboravimo na "javni servis evropske Srbije" i na "pravo da znamo sve".
Preporuke:
0
0
7 subota, 04 septembar 2010 19:29
Mario Kalik
Pohvale autoru za tekst. Suviše je malo na našoj sceni ovako trezvenih glasova koji pozivaju istinski opozicione snage da se ujedine u borbi protiv zajedničkog, danas glavnog protivnika, ovde označenog kao globalizam. Antiglobalisti su bolno razjedinjeni i, umesto da se usredsrede na svog globalističkog protivnika, oni se iscrpljuju u samoubilačkim međusobnim trvenjima. Ako se ovako nastavi, globalizam može i dalje mirno i bezbrižno da obavlja svoj posao...

Ovaj generalno pozitivan utisak o tekstu ne znači, međutim, da nema mesta za izvesne ispravke i doterivanja. Ne bih rekao da je ideološka podela na levicu i desnicu obesmišljena samo zato što su se na vlasti ujedinili pseudolevi socijalisti, takođe pseudoleve demokrate i proliberalni, desničarski G17. Ne, to samo znači da je besmisleno o današnjim socijalistima ili demokratama govoriti kao o levičarima. Isto važi za (anti)globalizam. I tu je podela na levicu i desnicu sasvim smislena i aktuelna. Globalizam, kao kapitalistički i imperijalistički, nesumnjivo je desničarski. A među antiglobalistima ima i levičara i desničara. Tačno je da je za desničarske antiglobaliste nacionalno iznad globalnog. Ali, za njih je nacionalno i iznad klasnog. Kod levičar je, naprotiv, klasno iznad nacionalnog. Zato su prvi nacionalisti, a drugi internacionalisti.

I ovde dolazi do skoro nepremostivih podela i razilaženja. U iskrivljenoj svesti naše nacionalističke desnice globalizam je samo derivat levičarskog internacionalizma, onoga što oni smatraju "komunizmom". Uz to, kao objekt mržnje, ide i "jugoslovenstvo". Zbog ove temeljne zablude, oni odbijaju saradnju sa komunistima, pa i levičarima u celini, iako je ovima globalizam takođe glavni protivnik. I zato naš desničar ne može da vidi ovu važnu činjenicu koju ste spomenuli, da ima nešto što zbližava mladog nezaposlenog čoveka iz Beograda i onog iz Zagreba. On ne vidi tu nikakvo "mi" čijim sudbinama gospodari neko drugi, tj. treći. To može da vidi samo onaj za koga je klasno iznad nacionalnog.
Preporuke:
0
0
8 subota, 04 septembar 2010 22:41
Darko Stanojević
Hm, antiglobalizam je preširok pojam za početak, osnov, stožer, nekog NOVOG rodoljubnog/patriotskog ujedinjenja u Srbiji.

Ima i prečih i bitnijih ciljeva za okupljanje, pre svega hitnog gašenja požara u kući (šiptari i Zukorlić), razvaljivanja zidova ka onima koji su se "izseparatisali", a i nužne odbrane praga (KiM i pretnje iz SAD i EU), a antiglobalizam dolazi tek kada sredimo stanje u kući i izađemo na dvorište.

Neko spomenu da najzad krenemo sa plaćanjem jakih lobističkih grupa u svetu, ne bi li smo pobedili laž o nama. Mislim, naivno verovatno, da se time samo gubi na obrazu i da istina ne može da se plati/kupi. Svest o svojoj laži JEDE polako iznutra one koji je plasiraju.

Ni na kraj pameti mi nije da su Srbi "izabran", "odabran" ili "nebeski" narod, čist, pošten i istinit, ali se protiv zveri ne bori zubima, već zamkom/klopkom.

Pozdrav!
Preporuke:
0
0
9 subota, 04 septembar 2010 23:13
Goran Stankov ić
Već par meseci sam uskraćen za limun: po redovnoj ceni, od 80-90 dinara, prvo je morao da se rasproda SAV preostali ( setite se donacije krompira iz serije Bela lađa ). Stigao novi-cena 280 dinara. Srbija u 21.veku. Ja glasao ja birao.Primera, samo se osvrnite oko sebe. Nema tu podele na globaliste i antiglobaliste. Stvar je jednostavnija: na alave i sebične, umišnjene u sopstvenu veličinu, otuđene od bilo kojih zakona. I dok nemački ministar razmišlja šta će biti za 50 godina i kreira politiku u tom kontekst, pogodite o čemu brine naš...
Preporuke:
0
0
10 nedelja, 05 septembar 2010 00:38
NN @Mario Kalik
Vi kažete da desničar ne može da vidi da ima nešto što zbližava mladog nezaposlenog čoveka iz Beograda i onog iz Zagreba. Ali ni radnici iz razvijenih zemalja ne misle da ima nešto što ih zbližava sa radnicima iz nerazvijenih zemalja. Notorna je stvar da su radnici u zemljama EU neprijateljski raspoloženi prema radnicima imigrantima jer smatraju da im oni oduzimaju radna mesta i ugrožavaju životni standard. Većina pripadnika radničke klase u Z. Evropi danas je pristalica protekcionizma i zatvaranja u nacionalne granice.Mnogi iz tih razloga i glasaju za partije desnice. Levica nema rešenje za ekonomsko otvaranje i zato se među radnicima ustalilo uverenje da socijalni progres može biti ostvaren samo u okviru nacionalnih granica.
Preporuke:
0
0
11 nedelja, 05 septembar 2010 09:32
MP
Osnovna podela i jedina koja interesuje sve stranke je na one koje su na vlasti i one koje nisu.Dolazak na vlast garantuje sve(zna se šta pod tim podrazumevaju građani) ,pa čak i neku uslovljenu samostalnost(od spoljnih faktora) u donošenju nekih po građane važnih(naprimer privrednih) odluka.Osnivanje straneke(koja može biti uticajna) ili pokreta u Srbiji je unapred osuđeno na neuspeh,jer su ograničenja(obrazovanost stanovništva,mediska i materijalnasterilnost)u sadašnjem trenutku prosto nepremostiva.
Preporuke:
0
0
12 ponedeljak, 06 septembar 2010 00:39
ANTIGLOBALISTA
Kao prvo, nijedna parlamentarna stranka ne moze poneti atribut antiglobalisticke stranke, sem SRS. Drugo, antiglobalisti jedini iskreni, pored SRS, su se vec ujedinili i zovu se NASI 1389, a kao trece nije nazovi "pokret", nego Srpski Narodni Pokret NASI 1389. Svi drugi politicki faktori se ne bave politikom, nego zaradom i profitom upakovano u strast za vlascu i zemaljskom slavom i u toj varijanti moze bit i EU, ali ne mora da znaci...:) Oni ce sutra pokusati da budu i protiv EU, ali vec je kasno.
Preporuke:
0
0
13 ponedeljak, 06 septembar 2010 09:39
brm
@ Rade Tot
"A da li mlada Rumunka u Beogradu ima slične poglede sa mladom Mađaricom iz Varaždina? Ili Gorankom iѕ Niša? Da li mlad Hrvat iz Beograda ima slične poglede kao mlad Srbin iz Zagreba? Zašto se podrazumeva da političko delovanje mora biti nužno nacionalno.."

mlada Rumunka u Beogradu ISTE JE NACIONALNOSTI KAOo kao i Goranka iѕ Niša i mlad Hrvat iz Beograda..mlad Srbin iz Zagreba iste je nacionalnosti kao i mlada Mađaria iz Varaždina..a svi zajedno, budući da govore srpskim (hrvatskim) jezikom (koji je lingvistički jedan) pripadnici su istog naroda oko čijeg opšteg imena se doduše sporimo vekovima (Srbi, Hrvati, Iliri, Slovini, Rašani...)
tako bi naime bilo da smo normalno ustrojeni... a ne getoizirani u etničke torove...etnička grupa je mnogo niži stadijum od naroda..Srbi su prestali da budbu etnička grupa pre najmanje 2000 godina...
prema tome svaki antiglobalizam U SUŠTINI JE NACIONALIZAM (u najpozitivnijem - anglosaksonsko- francuskom značenju)I NARODNI PREPOROD

nazovimo stvari pravim imenom
Preporuke:
0
0
14 ponedeljak, 06 septembar 2010 09:46
Odbrana i poslednji dani
Ljudi sa ovog prostora imaju različita verska i nacionalna osećanja, različite poglede na prošlost i načine rešavanja aktuelnih pitanja, ali i slične probleme sa kojima se susreću. Mladi Srbin iz Beograda i njegov vršnjak Hrvat iz Zagreba gotovo sigurno imaju dijametralno suprotne poglede na uzroke raspada Jugoslavije i rat u Hrvatskoj, ali imaju i nešto što ih zbližava. Dovoljno je pročitati komentare ispod video klipova na „Jutjubu“, pa videti da ljude sa ovih prostora muče slične muke – velike socijalne razlike, nezaposlenost, male plate, ekonomsko izrabljivanje, uzimanje kredita za stan koji se otplaćuju celog života... Što je najvažnije, svuda postoji duboko razočaranje u politiku, aktuelne društvene procese, nametanje novih dogmi i činjenica da našim sudbinama gospodari neko drugi. Nije li, onda uprkos svim razlikama, to solidna osnova za saradnju u budućnosti.


Kakve veze ima ovo sa naslovom teksta?
Preporuke:
0
0
15 utorak, 07 septembar 2010 04:04
NN
Među antiglobalistima ima partija i pokreta različite ideološke orijentacije ali su jedini iskreni, ili tačnije rečeno konkretni antiglobalisti, nacionalno utemeljene stranke i pokreti. One jedine imaju jasan stav o ovom fenomenu dok partije levice - nesposobne da nađu odgovor za problem globalizacije – ostaju na nivou fraza.

Šta konkretno znači da je „za levičare klasno iznad nacinalnog“ u situaciji kad Fijat izmesti pogone iz Italije u Srbiju i kad italijanski radnik izgubi radno mesto koje će (zbog pet puta niže nadnice) dobiti srpski radnik? Kako treba da reaguje italijanski sindikat? Kako treba da reaguju italijanski radnici? Šta u toj KONKRETNOJ situaciji znači „levičarski internacionalizam“? Kako će reagovati srpski radnici kad kroz pet godina, kada istekne period oslobađanja od poreza, Fijat napusti Srbiju da bi izmestio pogone negde u Moldaviju ili Albaniju? Da li srpski radnici treba da budu „internacionalisti“ i da se raduju što će sada oni izgubiti posao koji će dobiti (po tri puta nižoj nadnici) radnici u Moldaviji ili negde drugde?

Ni njima, ni italijanskim radnicima, ni nezaposlenoj omladini u Hrvatskoj ništa ne znače fraze o "levičarskom internacionalizmu". To lepo zvuči ali to ne rešava radničke probleme i zato je većina pripadnika radničke klase u svetu danas pristalica protekcionizma i zatvaranja u nacionalne granice. To znači da su prema M.Kaliku radnici „desničarski antiglobalisti“. Reći da mladog Srbina iz Beograda i njegovog vršnjaka Hrvata iz Zagreba muče slične muke je opšte poznata stvar. Uostalom, slične muke muči 23 miliona ljudi u Evropi koliko po zvaničnim podacima EU ima nezaposlenih u zemljama Unije. Ali pitanje je – koje KONKRETNO rešenje nudi levica? Odgovor je – osim apstraktnih fraza levica nema rešenje.
Preporuke:
0
0
16 utorak, 07 septembar 2010 06:39
Srboljub Savic
Ponovo baratanje opstim pojmovima.
Globalizam ni anti-globalizam se "ne mazu na hleb".
U doba kad planeta postaje "malo selo" - prostor
na kome se ne mogu (ili nece / ne znaju/...)postavljati prepreke kretanju novca, na delu je
"globalizam" -neo-neo-kolonijalizam. Umesto drzava,
nad (i van) nacionalne/drzavne korporacije deluju
svetom "be granica". MMF, Svetska Banka, beda,
korupcija, nemoc i neznanje svesrdno im pomazu.
Srbija se opredelila za "kapitalizam" (nije nam
bitno - bez kapitala), "privatizaciju" bez pogovora
(vrednu samo ako je "privatnik" strana firma) i
strane investicije. Time je Srbija "globalizam"
materijalozovala (i sama "maze debelo, tudj hleb")
a "anti-globalizam" svela na nesto besmislenije
od "filozofiranja".
Srbija inace nema politicke partije, vec imitacije
a organizacije za eksploataciju vlasti i one koje
koje bi takodje deo (jos bolje ceo) kolaca. Zar
je potreban bolji primer od PUPS (penzioner sam)?
[ U nekom normalnom politickom sistemu bilo bi to
udruznje, sa manje ili vise moci, zavisno od
clanstva i volje da clanarinom (moze i obaveznom)
obezbede "cujnost".]
Mala Srbija je, po svemu - globalno, mala i za i
anti-globalizam.
S. Savic
Preporuke:
0
0
17 utorak, 07 septembar 2010 11:16
Nezaposlen@Odbrana i poslednji dani
Tačno je da mladog Srbina iz Beograda i njegovog vršnjaka iz Zagreba muče iste brige – nezaposlenost, velike socijalne razlike, itd. Međutim, pitanje koje globalizacija nameće i na koje ti mladi ljudi treba da odgovore je sledeće: šta treba da učini mladi čovek iz Zagreba ako „Pliva“ izmesti svoje pogone u Srbiju, dakle ukine tamošnja radna mesta a samim tim oduzme šansu mladom Zagrepčaninu da se ikada zaposli u „Plivi“? I šta treba da uradi onaj mladi Beograđanin koji je dobio posao u „Plivi“? Da odbije posao? Kako oni to mogu „solidno da sarađuju u budućnosti“? I kako mogu „solidno da sarađuju u sadašnjosti“?

Razume se, pitanje se može postaviti i u obrnutom smeru. Kako da se ponašaju ova dva mlada čoveka ako „Galenika“ zatvori pogone u Srbiji,izmesti ih u Hrvatsku, dakle ukine postojeća radna mesta i oduzme svaku šansu onom mladom Beograđaninu da se ikada zaposli u „Galenici“. Da li onaj mladi Hrvat treba da "sarađuje" sa mladim Srbinom tako što će odbiti posao koji je dobio u „Galenici“?

Veoma sam znatiželjan da pročitam odgovor „Odbrane i poslednjih dana“ i, razume se, druga Kalika.
Preporuke:
0
0
18 utorak, 07 septembar 2010 16:13
hazar
@Vladimir Dž

Posaljite link na film. I svoj e-mail ako vam je to ok. Slažem se sa vama oko srži problema ali se mučim oko predloga mogućeg rešenja istog :)
Preporuke:
0
0
19 sreda, 08 septembar 2010 14:52
Ubeđeni antiglobalista
Integracija između velikih i malih je obična besmislica.Velike i male ribe se ne mogu integrisati. Ona čuvena izreka "velika riba guta malu ribu" je savršeno tačna ali uz jednu bitnu napomenu: i pored toga male ribe i dalje opstaju u morima i okeanima, zašto - pa zato što u velikom luku zaobilaze velike ribe. Ne pada im na pamet da im uleću u čeljust zamišljajući da je to integracija.
Preporuke:
0
0
20 četvrtak, 09 septembar 2010 09:13
Mario Kalik
@ NN

Naravno da je notorna činjenica da su domaći radnici u razvijenim zemljama uglavnom neprijateljski raspoloženi prema radnicima imigrantima jer smatraju da im oni oduzimaju posao. I da se zbog toga okreću nacionalističkoj desnici. O toj notornoj, ali poražavajućoj činjenici upravo govorim. To su radnici kojima nedostaje vlastita klasna svest, koji stoga ne uviđaju ko je pravi uzročnik njihovih nevolja. A to je Kapital, odnosno kapitalisti, a ne radnici stranci. Njihova svest je zbog ovoga iskrivljena, i zadatak levice je da je ispravi. Jer, ključna stvar je da POSAO RADNICIMA NE ODUZIMAJU IMIGRANTI, VEĆ KAPITALISTI. I ovi ga ne oduzimaju da bi usrećili imigrante, već da bi ostvarivali što veći profit, tj. što više eksploatisali. Pošto zbog već uspostavljenog nivoa radničkih prava i nadnica, stečenog kroz mukotrpne, decenijske borbe radnika protiv Kapitala, kapitalisti ne mogu da eksploatišu domaće radnike iznad svake granice, oni su taj višak izrabljivanja, pod prinudom logike koja ih isključivo vodi, a to je steći što veći profit, preneli na radnike u inostranstvu ili radnike imigrante. Ovu odlučujuću činjenicu ne uviđaju svi oni koji su obuzeti nacionalizmom. A ovaj nacionalizam upravo odgovara kapitalistima. Zašto? Zato što se nezadovoljstvo domaćih radnika koji su ostali bez posla ne usmerava prema njima, kapitalistima, već prema radnicima druge nacije ili rase. Tako su jednim udarcem nacionalizma stekli za sebe dve važne dobiti. Radničko nezadovoljstvo je, prvo, od njih odvraćeno, a drugo, uništava jedinstvo same radničke klase. Kapitalisti mogu da odahnu i budu bezbrižni sve dok se radnici međusobno glože i zbog toga, tako razjedinjeni, ne ulaze u zajednički front protiv njih.

Zato levičarski, radnički internacionalizam itekako ima konkretne odgovore na konkretna pitanja koja postavljate. Kada domaći radnici izgube posao zbog stranaca, bilo da su ovi u njihovoj zemlji ili izvan nje, oni ne smeju da osete nikakvi mržnju ili zavist prema strancima.
Preporuke:
0
0
21 četvrtak, 09 septembar 2010 09:14
Mario Kalik
@ NN

Mržnju ne jer nisu ovi krivi što su oni ostali bez posla, već kapitalisti. Zavist ne jer ovi drugi rade isti posao kao i oni za daleko manje nadnice. Slično važi za one koji su dobili posao. Oni nemaju nikakvog razloga da budu zadovoljni jer dobijaju daleko manje nadnice nego što zaslužuju. Tamo gde je rad samo drastična eksploatacija, oni nisu dobili priliku da rade, već samo da budu drastično eksploatisani. Gde znači treba da se usmeri ovo obostrano socijalno nezadovoljstvo? Pa nikako ne u pravcu jednih radnika protiv drugih, već i jednih i drugih protiv kapitalista, u dve kolone, a još bolje zajedno. Oni beskompromisno moraju da traže od ovih, bolje reći da se protiv njih izbore za ono što im legitimno pripada. Moraju da odlučno zahtevaju da rade i da budu plaćeni u skladu sa radom. Ništa više, ali ni ništa manje.

Ovo, kao što rekoh, ne može da vidi nacionalista, onaj za koga je nacionalno iznad klasnog. Ako je radnik, takav je pre bliži kapitalisti iz svoje nacije nego radniku iz tuđe. Stoga će njegovo nezadovoljstvo pre da usmeri prema stranom radniku nego prema domaćem kapitalisti. Dok ova nacionalistička mržnja, otvorena ili skrivena, biva kontrolisana, kapitalista može zadovoljno da trlja ruke.

Vi kao rešenje ovog nesumnjivo ozbiljnog problema predlažete protekcionizam i zatvaranje u nacionalne granice. Levica u principu nema ništa protiv toga, sve dok se ta zaštita razume kao zaštita domaće ekonomije od potčinjavanja stranom ili transnacionalnom kapitalu. Ali, kod vas ove reči zvuče kao poziv na eliminaciju ne kolonizatorskog kapitala, već stranih radnika i stranaca uopšte. Ovo, međutim, za levicu niti je prihvatljivo u načelu niti rešava problem. Jer, kao što smo videli, kapital se okrenuo stranim radnicima kako bi izbegao preteranu eksploataciju domaćih. Stoga, ako ga ponovo sabijete u nacionalne granice, moraće opet da krene sa ovom pojačanom eksploatacijom, na to ga prosto tera njegova neizbežna logika sticanja profita. Ne vidim da ovo rešava problem...
Preporuke:
0
0
22 petak, 10 septembar 2010 20:47
NN @ Mario Kalik
1.
Pošto sam četiri godine proveo kao fizički radnik-gastarbajter plaćajući na taj način svoje studije u inostranstvu – mogu Vam reći da radnicima u mom okruženju uopšte nije nedostajala klasna svest. Oni su bili savršeno svesni odnosa rad-kapital ali ih to nije sprečavalo da mene gledaju kao nekog ko je oduzeo posao jednom od njihovih. Jer, objektivno, to i jeste bilo tako i ja im to nisam zamerao. U tu fabriku je bio ugrađen rad njihovih zemljaka - radnika, tehničara, projektanata, inženjera - i ti radnici su s pravom očekivali da ta fabrika obezbeđuje njihovu egzistenciju i egzistenciju njihovih potomaka. Ja sam oduzeo posao jednom od njihovih i to mi je jasno stavljano do znanja. Privatno smo imali prijateljske odnose i zajedničke stavove o tome šta je pravi uzročnik te situacije ali rešenje nismo videli ni oni ni ja. Mnogi od njih su glasali za Lepena jer on jedini nudi konkretno rešenje- protekcionizam, za razliku od partija levice koje nemaju nikakvo rešenje osim priča o ispravljanju iskrivljene svesti. RADNICI, MEĐUTIM, IMAJU SAVRŠENO ISPRAVNU SVEST ALI NEMAJU MOĆ DA DELUJU U SKLADU SA TOM SVEŠĆU. Oni su nemoćni da se bore protiv kapitala a nemoćna je i država. Vi potpuno previđate da je otvaranjem granica i globalizacijom kapital stekao ucenjivačku moć i nad radnicima i nad državom. Na svaki zahtev bilo radnika bilo države, beskompromisan (ili kompromisan), odlučan i legitiman kako Vi kažete, kapital odgovara napuštanjem date zemlje. Dakle, ni radnici ni država nemaju izbor - ili će uslovi rada biti onakvi kakve diktira kapital, ili u datoj zemlji uopšte neće biti rada. U toj situaciji jedini način da se kapitalu oduzme ucenjivačka moć jeste protekcionizam, tj. zatvaranje nacionalnih granica kako za izlazak kapitala tako i za ulazak stranih radnika.
Preporuke:
0
0
23 petak, 10 septembar 2010 20:49
NN@Mario Kalik
2.
Vaša teza da se kapital okrenuo stranim radnicima kako bi izbegao preteranu eksploataciju domaće radne snage ne odgovara realnosti. On se okrenuo strancima iz istih razloga iz kojih danas većina država, pod uticajem kapitala, naprasno vodi računa o pravima žena, invalida, Roma, raznih manjina, insistira na kvotama prilikom zapošljavanja, pomera godine odlaska u penziju i snižava godina za stupanje u radni odnos. Cilj je da se maksimalno poveća broj radnika koji traže posao. Kad ih se prijavi 200 ili 300 za jedno radno mesto onda poslodavac gubi sve obzire i može da postavlja uslove kakve hoće.

Ne stoji ni Vaš stav da levičarski internacionalizam ima rešenje za ovu situaciju. Šta KONKRETNO znači da radnici treba da uđu u „zajednički front“ protiv kapitalista, da se bore „u dve kolone“ „ili još bolje zajedno“? Kako to radnici Fijata kojima su ugašena radna mesta zbog izmeštanja pogona u Srbiju, i radnici Zastave u Kragujevcu koji su zahvaljujući tome dobili posao, treba da se bore u dve kolone? Šta KONKRETNO treba da bude njihov ZAJEDNIČKI zahtev? Da Fijat zadrži pogone u Italiji ili da premesti pogone u Srbiju? Ili jedno ili drugo. Jedno isključuje drugo. U prvom slučaju italijanski radnici će biti izbačeni na ulicu u drugom slučaju srpski radnici će ostati na ulici. Ne postoji rešenje koje je dobro i za jedne i za druge. To što su italijanski radnici bedno plaćeni, što će srpski radnici biti još bednije plaćeni, što se Fijat izmešta u Srbiju da bi izdržao konkurenciju azijskih proizvođača čiji radnici su najbednije plaćeni – sve to o čemu Vi pišete je tačno i opšte poznato, ali to ne menja neumoljivu činjenicu da Fijat može imati pogone samo u jednoj zemlji. U konkretnom slučaju, ili u Italiji ili u Srbiji, a to znači da će ili italijanski ili srpski radnici biti bez sredstava za goli život. Nikakve priče o slozi, ljubavi, zajedničkoj sudbini ne mogu da izmene tu zastrašujuću realnost. 1900
Preporuke:
0
0
24 petak, 10 septembar 2010 22:27
NN@Mario Kalik
3.
Partije levice i sindikati su preuzeli ulogu crkve i propovedaju ljubav i slogu radničkoj klasi. Odustajući od revolucije levica je u celom svetu izgubila ugled, glasače a u velikoj meri i smisao

I treće, nije tačno da nacionalizam odgovara kapitalistima. Kapital je anacionalan a njegov najveći neprijatelj je nacionalna država. Uostalom, neoliberalizam, faza kapitalizma u kojoj živimo od sredine 90-ih, odvija se pod parolom „minimalna država, maksimalno tržište“. Taj proces minimiziranja države i negiranja nacionalnog je prilično odmakao tako da moć kapitala daleko prevazilazi moć nacionalne države. Kapitalu odgovaraju obezličen proizvođač i potrošač a ne nacionalista. Čini mi se da Vi još uvek rezonujete u terminima nacionalne države, nacionalne buržoazije i nacionalne radničke klase. U globalizovanoj ekonomiji kapital nije vezan ni za nacionalnu državu ni za radničku klasu bilo matične bilo neke druge države. Potpuno je ravnodušan prema nezadovoljstvu ili mržnji radnika, domaćih ili stranih, i nema potrebe da se trudi i usmerava njihovo nezadovoljstvo prema bilo kome. Tako će to biti sve dok postoji neiscrpan rezervoar radne snage u Istočnoj Evropi, Aziji, Africi.

Konačno, mislim da ste stekli pogrešan utisak o mom stavu prema protekcionizmu a pogotovu prema stranim radnicima. Protekcionizam predlažu nacionalno utemeljene stranke koje u tome vide jedini način da se izmeštena ekonomska moć vrati u okvire nacionalne države kako bi ova imala sredstva da odgovori svojim ekonomskim, socijalnim i kulturnim obavezama prema domaćim građanima. Meni se čini da je kratkoročno posmatrano to jedino realno rešenje a mislim da i mnogi građani tako gledaju na taj problem. Što se tiče stranih radnika daleko sam od svake primisli na eliminaciju bilo koga.
Preporuke:
0
0
25 ponedeljak, 13 septembar 2010 18:18
RB
Autor je ovde naceo vrlo bitnu temu, a poslednja dva polemicara je usmerili ka nekim prakticnim izazovima. Stoga moj pokusaj malog dorinosa konstruktivnoj diskusiji, mahom iz ugla Amerike. Mislim da je istina negde izmedju. Ne nuzno i po sredini - skepticizam olicen u konkretnom primeru Fijata u Srbiji verovatno stoji. To je jednostavna igra sa nultom sumom i radnici brane neposredni interes, bez obzira na klasnu svest. Ali ima dosta sirih igara sa nenultom sumom, gde manjak te svesti ide naustrb organizovanog otpora zrtava globalizacije. Nacelno sovinisticka reakcija nemackog (i kontra grckog) radnistva u kontekstu proletosnje finansijske krize Grcka/EU ilustruje tu uskogrudost, iako su obe strane (bar do odredjene mere) zrtve mahinacija spomenutog globalnog kapitala (konkretno: Goldman-Sachs-ov tropotez friziranja grckih finansija, kladjenja protiv istih, te ispostavljanja racuna nemackim poreskim obveznicima). Slican je slucaj na jugozapadu SAD, u kontekstu poplave meksickih (i)legalnih gastarbajtera. Otpor prostog sveta mahom nije konzervativna zatucanost, pre prirodna odbrambena reakcija. Nazalost, horizont kod vecine su neposredne mere, i ne seze do srzi - NAFTA sporazuma koji je unistio meksickog malog seljaka za racun americke prehr. industrije, pa ga izvezao u SAD kao jeftinog nadnicara. (Za druge primere v. iscrpnu kritiku globalizma "One world, ready or not". W. Greider-a; mada pisano 1997, dalji period samo potvrdjuje ovo delo). Naravno, u Americi (koja je bolno nesvesna i koga se to ostatak sveta seca 1. maja) je razvoj nekog antiglobalislitkog fronta vrlo tezak, mada je u doba javnog otpora agresiji na SRJ 1999 bilo zacetaka tog saveznistva (izolacionisticke konzervative i antiratne levice - na marginama Kongresa olicenih u Paulu i Kucinicu). No, autorov izazov srpskoj politickoj sceni i dalje stoji, a stavovi polemicara se mozda priblizavaju znajuci da efektivni otpor globalizmu danas (Cavez, Morales) ume da spaja nacionalizam i soc. pravdu.
Preporuke:
0
0
26 utorak, 14 septembar 2010 00:25
NN
Nastao spontano kao reakcija na ekscese neoliberalnog modela, antiglobalizam je okupio grupe i pojedince najrazličitijih ideoloških, političkih i verskih ubeđenja – sindikalne aktiviste, hrišćanske socijaliste, marksiste i neo-marksiste, sledbenike Če Gevare, ekologiste, zagovornike samoupravnog modela, anarhiste, borce za ljudska prava i civilno društvo...

Otvorenost pokreta prema najraznovrsnijim društvenim grupama i opcijama doprinela je njegovoj masovnosti i dala mu skoro planetarnu dimenziju, ali istovremeno otežava, možda i onemogućava, artikulisanje tog protesta u klasičnu formu političke borbe, ili bar mogućnost efikasnog zajedničkog nastupa.

Upozorenje Uga Čaveza upućeno sa skupa antiglobalista u Karakasu da pokretu preti opasnost od „folklorizacije“ i rizik da se okupljanja pretvore u „karneval sirotinje“ – oživeo je dilemu prisutnu od samog početka: da li je cilj pokreta samo kritika postojećeg globalnog sistema ili antiglobalisti imaju alternativnu viziju društva? Ukoliko imaju takvu viziju, kojim metodama će je ostvariti? Drugim rečima, kako bi trebalo da izgleda taj „Drugačiji svet“ (slogan sa skupa u Porto Alegreu je bio „Drugačiji svet je moguć“), koji putevi vode do njega i da li su to putevi klasične političke borbe? Nažalost, poziv Uga Čaveza sa ovog skupa da se „razradi strategija moći“, kao i njegove reči iz završnog govora – „mi nemamo više vremena za gubljenje, radi se o tome da se promeni tok istorije stvaranjem jednog autentično socijalističkog svetskog pokreta“ – naišli su na mlak prijem i u samom pokretu i van njega.
Preporuke:
0
0
27 utorak, 14 septembar 2010 13:05
NN
Poništavanje tradicionalnih podela između političkih partija o kome govori J.Gajić je fenomen o kome se već dve decenije piše u svetu a naziva se „kraj politike“.

Zbog činjenice da je globalizacija izmestila ekonomsku moć (i ekonomska sredstva) iz okvira nacionalne države, sve političke partije - bez obzira na svoje programe, nazive, predizborna obećanja - mogu da vode, tačnije da sprovode, SAMO onu politiku koju diktira kapital. Zakoni o radu, poreska politika, budžetska politika, spoljna politika, su onakvi kakve odredi kapital. Bez obzira koja partija došla na vlast u Srbiji, ona će voditi politiku koju diktiraju Udruženje stranih investitora, Klub privrednika, Unija poslodavaca ili kako se već zovu te organizacije udruženog KAPITALA. Nijedna partija ne najavljuje povećanje poreza na dobit korporacija i nijedna se neće usuditi da to učini kada i ako dođe na vlast. A niski porezi na dobit korporacija (čitaj na profit) znače prazne budžete, a prazni budžeti znače odsustvo sredstava za penzije, školstvo, zdravstvo, kulturu, socijalne programe, dečju zaštitu... Nijedna partija ne najavljuje promene Zakona o radu, tj. uvođenje više državne intervencije u toj oblasti i više obavezujućih pravila za poslodavce. Naprotiv, izmene UGOVORA O RADU koje se najavljuju još više će ga približiti klasičnom obligacionom odnosu, a to znači klasičnom UGOVORU O DELU, a to znači dogovoru koji svako od nas sklapa sa molerom, šnajderom... Angažujem te kad hoću, koliko hoću, plaćam te koliko hoću i nemam nikakve obaveze prema tebi – ni godišnji odmor, ni bolovanje, ni penzija.... A ako radno zakonodavstvo, poreska i budžetska politika ne budu onakvi kakve zahteva kapital, onda strani investitori neće doći a domaći investitori će otići, a partije mogu da se „slikaju“ sa svojim programima. I to je poenta globalizacije – ucenjivačka moć globalizovanog kapitala jer se on otvaranjem granica „oslobodio“ kontrole nacionalne države i slobodno ucenjuje širom planete.
Preporuke:
0
0
28 utorak, 14 septembar 2010 13:12
NN
2.
U svetu analitičari vide tri moguća scenarija za ishod procesa globalizacije:

Prvi - stvaranje globalnog političkog sistema koji bi bio protivteža globalnom ekonomskom sistemu (čitaj globalnom kapitalu). Da bi bio delotvoran, globalan politički sistem - znači postojanje globalnih pravila - treba da bude praćeno postojanjem globalne prinude koja obezbeđuje sprovođenje i poštovanje tih pravila, pa mnogi strahuju da bi to praktično značilo stvaranje svetske vlade, svetske vojske i svetske policije.

Drugi mogući (mada malo verovatan) scenario je ukidanje moći globalnog kapitala, znači svetska revolucija.

Treći, najverovatniji scenario, je nastavljanje postojećih procesa: slabljenje nacionalnih država i jačanje moći globalnog, transnacionalnog kapitala. Pojedinci će biti potčinjeni pravilima korporacije u kojoj rade, i neće se deliti na Srbe, Hrvate, Muslimane već na one koji rade za Miškovića, za Lafarž, za Majkrosoft. A ako ne rade, onda će postati deo sve brojnije armije izopštenih, ljudi van svakog sistema pa je i tu irelevantna njihova nacionalna pripadnost jer nacionalna država kojoj teoretski pripadaju je postala jedna prazna ljuštura.

Opsesivna usmerenost na „nacionalističku opasnost“ sprečava većinu domaćih analitičara da adekvatno postave problem globalizacije. Argumentacija kojom se služe ima pre svega za cilj da pokaže kako su oni oslobođeni od „nacionalističkih strasti“, kako su plemenite i humane osobe ispunjene opštečovečanskom ljubavlju. Za normalnog čoveka to se podrazumeva. Ali to ne rešava egzistencijalne probleme tog čoveka u globalizovanom svetu.
Preporuke:
0
0
29 sreda, 15 septembar 2010 09:27
Mario Kalik
@ NN

Ovo što ste na početku rekli upravo potvrđuje ono o čemu sam pričao, da radnicima nedostaje klasna svest. Radnik koji ima klasnu svest, ponavljam još jednom, ne sumnjiči i ne optužuje drugog radnika da mu je oduzeo posao niti, s druge strane, misli da je on oduzeo posao nekom drugom radniku. Ne, i jedni i drugi su u toj situaciji svesni da je KAPITAL taj koji oduzima, odnosno daje posao. I svesni su koji je interes kapitala u svemu tome, a to je što veći profit. Kada se to primeni na priču koju ste izložili iz ličnog iskustva vidi se da ste doneli potpuno pogrešan zaključak. Naime, očigledno je da nemate razvijenu klasnu svest, ni vaši prijatelji domaćini ni vi kao došljak. Nikako nije OBJEKTIVNO da ste VI nekome oduzeli posao, to je samo subjektivno, u vašoj iskrivljenoj svesti. Niti vi svi skupa znate šta je pravi uzročnik te situacije, jer se vidi da odgovornost za nju premeštate sa kapitala na rad. I zbog svega ovoga je levica itekako aktuelna, ma šta vi o tome mislili, jer gotovo sve ono što ste rekli svedoči o neodložnoj potrebi da se ta iskrivljena svest ispravi. U korist vas i ostalih radnika, a protiv kapitala.

Da je levica, i to ona radikalna o kojoj sve vreme govorim i na koju se pozivam, preko potrebna, svedoči i vaša kapitulantska svest o svemoći kapitala, koju prati misaona konfuzija. Vi kažete da se ni radnici ni država NE MOGU boriti protiv (globalnog) kapitala, da oni NEMAJU IZBORA i da su radnici OSUĐENI da prihvate uslove koje kapital diktira da bi uopšte radili, ali i da se protiv ovoga MOŽE BORITI protekcionizmom, tj. zatvaranjem kapitala u nacionalne okvire. Ovakvi stavovi otkrivaju da ste vi čas defetisti, čas optimisti, a svakako samoprotivrečni. Jer, ako je globalni kapital toliko moćan, i ako je, kako na kraju kažete, najverovatniji scenario taj da će se nastaviti trend njegove planetarne dominacije, otkuda onda vaša optimistična vera u protekcionizam?!
Preporuke:
0
0
30 sreda, 15 septembar 2010 09:30
Mario Kalik
@ NN

Vi meni zamerate da nudim neka fantazmagorična rešenja, a zapravo iz glavnine vaših stavova i uverenja proizlazi da je protekcionizam fantazmagorija, ništa manje nerealan nego što u vašim očima izgleda levičarski internacionalizam kao odgovor na globalizam. Nisu li su sve ovo očigledne kontradikcije?! Zato ćete morati, umesto da se bavite sa mnom i mojim "apstraktnim frazama", mnogo više da se pozabavite sobom. ILI ćete odustati od vere u SVEMOĆ GLOBALNOG KAPITALA ili od vere u PROTEKCIONIZAM, jer ovo dvoje se logički isključuju.

Ali, čak i da je protekcionizam izgledniji nego što mislite, da li je on rešenje problema? Kao što sam rekao, nije. On je rešenje samo problema GLOBALNOG KAPITALA, ali ne i KAPITALA KAO TAKVOG. To je vaš ključni previd koji još jednom otkriva da vam nedostaje klasna svest. Jer, za onog radnika koji ima tu svest neprijatelj je SAM KAPITAL, a ne ovaj ili onaj njegov oblik. Protekcionistička ekonomija i dalje može da bude kapitalistička. Pa stotinama godina je u tom pogledu kapital bio manje-više zatvoren u nacionalne granice. I da li je radnicima bilo sjajno?! Kako ćete rešiti taj problem, kako ćete onemogućiti logiku kapitala koji nužno teži što većoj eksploataciji, koja bi u vašoj "uspešnoj" formuli pogodila domaće radnike? Pogotovo ako verujete da taj kapital suvereno diktira uslove rada koji se mogu samo ropski prihvatiti. Ili se ukloniti, tj. ostati nezaposlen. Nema više stranih radnika, ali još uvek ima kapitala. Lopta je u vašem dvorištu...

Zato je groteskno kada meni prebacujete nešto što upravo vi tvrdite. Pa vi rezonujete u terminima nacionalne države i nacionalne radničke klase, to su vaša uverenja i rešenja, ne moja. A onda na kraju kažete da je takva država postala "jedna prazna ljuštura" i da je irelevantna nacionalna pripadnost radnika. Ko će se ovde snaći?! Stoga, kada meni pripisujete perspektivu nacionalnog, a istovremeno osporavate moj internacionalizam, malo je reći da je to apsurdno
Preporuke:
0
0
31 sreda, 15 septembar 2010 09:31
Mario Kalik
@ NN

Ipak, svi ovi vaši promašaji ne znači da neke stvari niste pogodili. Sve mogu da potpišem što ste napisali u vezi sa anacionalnim, tj. transnacionalnim kapitalom; da je on moćan činilac, da će se, ukoliko se ne obuzda, sasvim sigurno nastaviti njegovo jačanje, da se radnici uveliko ne dele po nacijama, već po korporacijama itd.

Ali, sve to govori u prilog rešenja koje nudi internacionalistička levica, a ne nacionalistička desnica. Jer, ako je kapital anacionalan, onda njegov najveći neprijatelj nije nacionalna država, već internacionalna radnička klasa. Kako rekoh, u okvirima nacionalne države, on i dalje može nesmetano da eksploatiše. Zato protekcionizam nije sigurno rešenje za problem kapitalizma, a još manje nacionalizam. Nacionalizam o kome ja govorim je, ponavljam, isticanje nacionalnog na račun klasnog, zatvaranje u vlastitu nacionalnu pripadnost i tumačenje društvene stvarnosti u kategorijama nacije i sukoba među nacijama. To nije nacionalizam kao zaštita nacionalne ekonomije, politike, kulture itd. od strane okupacije i hegemonije; ovo je za mene patriotizam, i zato ste me (i) na ovom mestu pogrešno razumeli. Kada radnicima vlada nacionalistička, a ne klasna svest, onda oni ne vide da imaju zajedničku klasnu sudbinu radeći za iste kapitalističke gazde, bez obzira na njihovu ili nacionalnu pripadnost gazda. Ne, oni su distancirani, a na kraju i konfrontirani sa radnicima drugih nacija, a zbliženi kapitalistima iz svoje nacije, iako su ovi prvi eksploatisani kao i oni, a ovi drugi ih eksploatišu, uopšte ne hajući za nacionalnu bliskost.

I zato takav nacionalizam itekako odgovara kapitalistima, jer ometa i drobi jedinstvo radničke klase. Tačno je da su oni ravnodušni prema nezadovoljstvu ili mržnji radnika, ali sve dok se ta klasna mržnja ne usmeri prema njima, tj. dok se usmerava od jednih radnika prema drugim. Oni čak ovo priželjkuju, pa se može reći i da nisu prema tome ravnodušni, već da ovaj proces razaranja radničkog jedinstva na razne načine podstiču.
Preporuke:
0
0
32 sreda, 15 septembar 2010 12:25
NN@Mario Kalik
Protekcionizam koji predlažu nacionalno utemeljene stranke nije suštinsko, već kratkoročno rešenje. Radnici ga prihvataju jer partije levice ne predlažu NIKAKVO rešenje, ni kratkoročno ni dugoročno. Jedino što nude to su priče o svesti. Ali svest o nekoj situaciji je valjda samo uslov za AKCIJU. O tome, međutim, o akciji koja bi trebalo da usledi posle osvešćivanja radnika (osvešćenih po Vašim kriterijumima), u Vašim odgovorima NEMA NI REČI. Problem je što o tome nema reči ni u programima komunističkih i socijalističkih partija.Zato su nekad moćne zapadnoevropske komunističke partije sa milionskim članstvom sada spale na grupice funkcionera koji lamentiraju nad neizgrađenom svešću radnika a u međuvremenu prihvataju, ukoliko im se ponude, dobro plaćene ministarske funkcije u vladama svih boja i političkih orijentacija.

Srdačno Vas pozdravljam i ovim prekidam da se „bavim Vama“ i Vašim „konkretnim predlozima“ u nadi da će Vam se ta formulacija dopasti više od one o „apstraktim frazama“.
Preporuke:
0
0
33 sreda, 15 septembar 2010 12:43
NN@Mario Kalik
P.S.Ukoliko se dosetite kakvu AKCIJU treba da preduzmu radnici kada se budu osvestili, nadam se da ćete to izložiti na sajtu NSPM, u „Pečatu“ ili već negde.
Preporuke:
0
0
34 sreda, 15 septembar 2010 22:41
Mario Kalik
Naravno da je svest o akciji samo uslov za akciju. Ali, ona je USLOV, i to nužan, bez nje se ne može. Akcija bez svesti je slepa, nepromišljena, i neizbežno vodi na stranputicu ili u ćorsokak (i kao takva po pravilu je obeležje ekstremne desnice, a ne radikalne levice). Upravo ovaj momenat nedostaje vašim opservacijama, čak ga otvoreno potcenjujete. Za levicu je to odlučujuće pitanje, pogotovo danas, kada gotovo potpuno izostaje jasna i artikulisana klasna svest radnika, kada su oni izloženi kapitalističkoj indoktrinaciji i manipulaciji (što se može primetiti i u vašim stavovima), koje dovode do toga da je radnička klasa hipnotizirana i paralisana. Njoj se kao rešenja podmeću lažni i zavodljivi koncepti i prakse, plasirane od strane neprijateljske klase, koje za cilj i učinak imaju otupljivanje i zamajavanje radnika, sprečavanje uvida u prave uzroke njihovog tegobnog položaja i načine njihovog socijalnog izbavljenja. A sve dok je radnička svest na ovaj način zarobljena i obmanuta, nema za radničku klasu emancipacije. Da bi postala borbena, da bi na istinski način mogla da reši klasno pitanje, ona mora da raskine sa mentalnim okovima koje nameće kapitalistička klasa kroz svoje ideološke aparate, bilo da je reč o (neo)liberalnim ili nacionalističkim mantrama. Sve se one sistem(at)ski forsiraju kroz javni prostor da bi na kraju dovele do toga da, umesto svoje autentične klasne svesti, radnička klasa poseduje kapitalističku, tj. tuđu i neprijateljsku klasnu svest, u ovom ili onom obliku. Nema boljeg primera za ovo, kada je o nama reč, od mučnih, bespomoćnih protesta radnika u kojima oni kao svoj osnovni i krajnji zahtev postavljaju "poštenu" privatizaciju.

Zato se prvo mora raščistiti sa mnogim falsifikatima i konfizijama, i radikalna levica tu nalazi svoju ulogu. Eto npr. vi kažete kako (zapadni) komunisti ulaze u ministarske fotelje. A nije reč o komunistima, nego o socijaldemokratama. Kada se svest pročisti od ovakvih i sličnih previda, ubojita akcija dolazi skoro sama od sebe...
Preporuke:
0
0
35 četvrtak, 16 septembar 2010 09:05
RB
Uprkos naoko sučeljenim stavovima, verovatno da se svi slažemo oko bar nekih postavki. Neobuzdani globalni kapital(izam) jeste opasna pošast, koja dugoročno preti da uništi i nacionalnu državu, i tradicionalne vrednosti i elementarne ljudske slobode i blagostanje. (Proslavljene romane koji su poodavno opisali ove grozomorne mogućnosti verovatno svi znamo.) Dugoročno, da bi se to osujetilo, najbolje (i možda jedino) je da se većina žrtava tog procesa ujedini, na osnovu jasne svesti o problemu, u direktnu akciju. Međutim, to nije ništa novo - još na mnogo ranijim stadijumima kapitalizma je skovana parola „Proleteri svih zemalja, ujedinite se“. Rezultati su mahom poznati, u najboljem slučaju polovični, a ustvari - razočaravajući. Odgovor na pitanje „zašto“ je preduslov svakog ozbiljnijeg preokreta. Ima tu sigurno i sve perfidnije propagande globalnog kapitala, i nedostatka svesti kod mnogih oštećenih slojeva i pojedinaca, i nedostatka delotvornog plana akcije za one koji tu svest imaju. U svakom slučaju, to je dublje pitanje. U malo konkretnijem kontekstu, ono verovatno podrazumeva analizu fenomena evrokomunizma - nekadašnje perjanice zapadnih autohtonih radničkih pokreta, sada mahom zaboravljene kovanice. Odgovor na to može dati naznaku kako revidirati spomenuti tok i sprečiti ponavljanje istih grešaka. Ali kao što se iz sadašnjeg iskustva antiglob. pokreta vidi - od nesumnjivog sirovog naboja šarenih masa do ozbiljnijeg svetskog pokreta na koji setno poziva Čavez - dug je put.

U međuvremenu, uprošćavanje golemog problema povećava šanse za uspeh. Vaspostavljanje jake nacionalne države bi svakako poslužilo kao brana daljoj globalizaciji kapitala, a njegovo eventualno vraćanje u nacionalne granice ozbiljno mu skresalo mnoge poluge. Ali za to je potrebno oživeti klasičnu nacionalnu svest - zdravo rodoljublje (ne i šovinizam). Nažalost - ništa tu neće biti lako, ali ima mesta i za leve i desne, ako su časni, bistre pameti i širokog nazora.
Preporuke:
0
0
36 četvrtak, 16 septembar 2010 11:44
NN@RB
Slažem se sa Vama - ima mesta i za leve i desne ako su časni, bistre pameti i širokih nazora. Pozdrav.
Preporuke:
0
0

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner